Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО Veliki cvećar na maloj terasi

Veliki cvećar na maloj terasi

312
Foto: AdobeStock

Žitelji gradova koji nemaju bašte i vrtove ipak mogu da uživaju u „svom“ zelenilu i cveću. Istina, prostor je mali ali kada se znalački odaberu vrste, svaka terasa može da bude oaza lepote, odmora i spokoja.

Kako se priroda budi iz zimskog sna, tako terasa postaje čarobno mesto za bujanje boja i mirisa, šareni vrt u malom. Za ljubitelje cveća sada nastupa vreme pripreme, planiranja i nestrpljivog iščekivanja.

Drenažu „ispeći“ radi dezinfekcije

U zavisnosti od veličine, tu može da se nađe puno vrsta. Muškatle i razne cvetne puzavice mogu da se posade u žardinjere koje će se obesiti sa spoljašnje strane ograde i tako će ulepšati pogled, a u samoj terasi ostaviti mesto za druge lepotice. Muškatle su najpogodnije za ograde terasa koje su okrenute ka jugu. Plastične žardinjere za cveće su u redu, ali ako su biljke po ceo dan na direktnom suncu, najbolje je da se između držača i spoljašnjeg zida žardinjere stavi tanak stiropor, da bi se korenje zaštitilo od pregrevanja. Naime, zraci sunca, kada se odbiju od betonski zid terase, mogu temperaturu da podignu i do 50 stepeni, što ne prija nijednoj biljci.

Foto: Freepik

Pre nego što započnete setvu ili sadnju na terasi, osim kvalitetne zemlje za cveće, odgovarajuće saksije i semena ili rasada, obezbedite i malo rečnog peska i kamenčića koje ćete „ispeći“ u rerni da uništite parazite i štetočine. Pesak i kamenčiće debljine do jednog cm stavite na dno saksije ili žardinjere kao drenažu, pa tek onda sipajte zemlju.

Prihrana preko lista i korena

Cveće je najbolje saditi uveče, da bi se preko noći „napilo“ vode i da se na neki način prilagodi, a uveče ga treba i zalivati odstajalom vodom. Leti, na visokim temperaturama, zaliva se svaki dan, a tokom proleća i jeseni na dva do tri dana. Pre zalivanja treba proveriti da li je „žedno“. Dovoljno je da se stavi prst u saksiju i utvrdi da li je zemlja suva ili vlažna.

Poznato je da cvetnice ne mogu da žive samo od vode. Neophodno je i da se prihranjuju. Postoje univerzalna đubriva koja sadrže kalijum, azot i fosfor, kao i ona koja su prilagođena pojedinim vrstama.  Po pravilu, cvetnice zimi prihranjujemo jednom do dva puta mesečno, leti jednom mesečno. Važno je da se to radi istovremeno kada se i zaliva, a može i da se orošava tako da se istovremeno hrane i koren i list. Biljke tada imaju sjaj, lepu boju, i istovremeno su otpornije na bolesti i štetočine.

Ukoliko ima prostora, na pod može da se stavi nekoliko većih saksija u koje će se posaditi ruzmarin, stalnocvetajuća lavanda i možda neka sobna ruža da terasa osim lepotom, pleni i mirisom. Gde god je moguće, istovremeno pazeći da ne bude prenatrpano, na bočne zidove mogu se pričvrstiti police na koje će se postaviti manje saksije s puzavicama ili nekim prikladnim cvetnicama.

Treba paziti koje biljke podnose jače sunce, odnosno koje se vrste mogu držati na južnoj strani. Neprekidnu osunčanost podnose muškatle, vinka, begonija, salvija, kadife, prkos, dalije, kao i sve drvenaste, nezeljaste vrste – takozvano parkovsko cveće, koje je vrlo otporno. Takva je begonija koja je izuzetno dekorativna, jer ima najraskošniji cvet. Na severnoj, istočnoj i zapadnoj strani mogu se gajiti sve vrste dekorativnog cveća.

Humus za male saksije koji se kupuje u cvećarama je sasvim odgovarajući, dok se za velike betonske žardinjere može pomešati sa običnom, starom zemljom. Tako se smanjuju troškovi. Tu staru zemlju treba prebaciti u posebnu posudu, usitniti i pregledati, izbaciti ostatke starog korenja, dodati malo mlevenog cimeta koji u ovom slučaju ima ulogu fungicida i baktericida, i tek onda pomešati s novim supstratom i puniti saksije i žardinjere.

Kako su terase u stanovima, tako su vrtovi u kućama mesta za uživanje i odmor pa se ne smeju zapostaviti. Prvi radovi u vrtu su orezivanje ruža koje počinje već sredinom februara i traje najkasnije do sredine marta. Ruža se orezuje tako što joj se ostave dva okca iznad korena na visini od četiri centimetra od zemlje .

Prvo cveće koje već može da se sadi na otvorenom čim se zemlja malo prosuši da može da se uđe, su dan i noć, gladiole, irisi, ljiljani, dalije, sve lukovičasto cveće uključujući i lale. Takođe uz pomoć pelcera rasađuju se hrizanteme, muškatle i svo ostalo bokorasto cveće koje je preživelo zimu.

Piše: Svetlana Mujanović