Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Recepti iz starih škrinja i belog sveta

Recepti iz starih škrinja i belog sveta

175
Foto: Shutterstock

Turšija, ajvar, kiseli krastavčići, šarena salata, džem i voćni sokovi, deo su nezaobilaznog asortimana zimnice, koju svake jeseni domaćice s pažnjom spremaju za predstojeće zimske dane. S vremena na vreme, nije naodmet ukućane iznenaditi i nekim novim specijalitetom, koji će osvežiti trpezu. Poslednjih godina naše domaćice su se „profinile“ pa pripremaju „fensi“ zimnicu po receptima iz starih škrinja, ili iz belog sveta. Njima su posvećeni redovi koji slede.

Podsetimo pre toga da je zimnica prava riznica vitamina, minerala i vlakana kojih je u savremenoj ishrani malo. Mnogi stručnjaci ističu da suplementi kao dodaci ishrani nisu potrebni ukoliko konzumiramo povrće iz zimnice. Najveći razlog je bogatstvo u C vitaminu. On nam je neophodan tokom zime, a gde ga ima najviše nego u kiselom kupusu i u turšijama. Bolje je koristiti zimnicu nego uzimati suplemente kao dodatke. Pre nego što kažemo šta je neophodno, moramo da se prisetimo šta je zimnica, kako se pravi. Ona se pravi od Đurđevdana do Mitrovdana, kada se ostavlja kupus za zimu.

Svaka domaćica treba da vodi računa da li će u zimnicu staviti konzervans i vinobran, ili će je sterilisati, ili pasterizovati. Sterilizacija je proces gde stavljamo povrće na temperaturu preko 100 stepeni, a pasterizacija ispod 100. To se radi da bi se uništile bakterije. Stručnjaci savetuju da se konzervans i vinobran koriste oprezno i dozirano, manje nego što piše na uputstvu. Postoji jedno pravilo koji mnogi ne poštuju, a koje i te kako utiče na zdravlje: na pet kilograma povrća treba utrošiti četvrtinu kesice vinobrana, a kada se stavlja konzervans, ta zimnica ne sme da se jede 40 dana. To je vreme koje je potrebno da se konzervans razgradi, da ne bi bio štetan. Ipak, svi ti dodaci su uglavnom kancerogene materije koje treba da izbegavamo. Dakle, ako ih stavljamo, ne smemo da jedemo zimnicu mesec i po dana.

Oni koji vole ljuto i kiselo, uživaće u ovim neobičnim krastavčićima. Potrebno je pripremiti veće kornišone koji su prerasli dimenzije za turšiju, crvene ljute papričice i uobičajeni preliv za zimnicu čiji recept svaka domaćica brižljivo čuva. Prvo se spreme veće tegle, sterilišu i pripremi preliv koji treba da se prohladi. Krastavčići i papričica se dobro operu, a zatim se krastavcima spravom sličnom vadičepu odstrani sredina u koju se uvuče papričica. Kada se potroši svo povrće krastavci se pažljivo iseku, a deblji kolutovi, pazeći da ne ispadne paprika, ređaju se u teglu i preliju se pripremljenim presolcem (prelivom). Ko ne voli ljuto, papriku može zameniti štapićime šargarepe.

Verovali ili ne, ljutić je postao najsavremeniji hit. U ovoj zimnici je spojeno nespojivo, združeni su ukusi koji nisu „živeli“ ni u najsmelijim maštarijama. Tegle s ljutićem se stavljaju na najvidljivija mesta u ostavama, a pune se bobicama grožđa i ljutom paprikom. Za mnoge domaćice ljutić je stvar prestiža, a sam proces pripreme je pravi ritual.

Najpopularniji recept po kojem se ova delicija priprema je: dva litra vode, jedan litar sirćeta, po dve velike kašike šećera i soli i polovina kesice vinobrana. Sve se prokuva i kad se ohladi, preliju se bobice grožđa i sitne ljute paprike koje su brižljivo ređane u ranije sterilisanu teglu. Za teglu od 700 grama potreban je jedan grozd srednje veličine belih sorti, a papričica po želji i afinitetu prema ljutom. Pucad se stavljaju u sredinu tegle, a uz staklo papričice. Sve se pažljivo ređa da ostane što manje prostora za preliv. Kada se sve tegle napune odlože se na pasterizaciju.

Ako želite da sačuvate ovo preukusno voće za zimu, napravite jednostavan kompot. Za teglu od 720 ml potrebno je oko 450 g belog grožđa, dve kašike šećera, na vrh kašičice vanilin šećera, dve kriške limuna i voda da se dopune tegle. Grožđe operite, odvojte pucad od peteljki i bobice stavite u teglu zajedno s kriškama limuna. Ubacite šećer i vanilin šećer, nalijte hladnu vodu da prekrije voće i tegle dobro zatvorite odgovarajućim poklopcima. Na dno lonca ili šerpe stavite krpu, poređajte tegle, nalijte vodu da bude ispod poklopaca i kuvajte ovako od tačke ključanja 10 do 15 minuta. Izvadite tegle iz vode, obrišite i još malo dotegnite poklopce, umotajte u ćebe. Još je bolje i sigirnije ako ih okrenete naopačke da sav vazduh izađe iz njih i ostavite tako da se skroz ohlade pa poređajte na police u špajz.

Osnovna mera je jedan kg grožđa, 800 g šećera, jedna kesica vanilin šećera, limun po želji. Šećer sipati u šerpu, naliti 2 dl vode i kuvati 15 minuta pa dodati oprane i očišćene bobice grožđa i kuvati još 25 minuta na šporetu na ringli na četvrtom ili šestom podeoku. Tokom kuvanja skidati penu. Gotovo pokriti mokrom krpom i ostaviti do sutradan pa sipati u teglice.

Piše: Svetlana Mujanović