Higrophorus je rod listićavih gljiva iz porodice Higrophoraceae. U narodu su nazvane puževice zbog karakterističnog izgleda i sluzave površine plodnog tela. Sakupljačima samoniklih gljiva zanimljive su jer spadaju u vrste koje se mogu pronaći duboko u zimi: pojedine plodonose čak i do februara, ukoliko su uslovi povoljni, dok je vrsta puževice, martovka, jedna od prvih prolećnih gljiva i može se pronaći čim sneg počne da kopni.
Do sada je zabeleženo stotinak vrsta puževica u svetu, dok je u Srbiji zabeleženo oko petnaest.
Martovka
Martovka (lat. Hygrophorus marzuolus), plodonosi u lišćarskim i četinarskim šumama od marta do aprila. Jedna je od prvih jestivih gljiva koje se javljaju u sezoni. Raste po grupama u zavetrinama i udubljenjima prekrivenim lišćem i, ako se nalaze ispod lišća, potpuno su bele.
Osnovne karakteristike ove gljive su:
šešir u mladosti podvijen, zatim raširen s udubljenjem po sredini, metalno sive boje,
listići u boji šešira, retki, debeli, žiličasto povezani i blago silazni,
drška puna, debela, zakrivljena, u gornjem delu siva,
meso krto, belo, sočno
spore bele boje.
Nalazi se na spisku strogo zaštićenih gljiva.
1 Pesnička gljiva
Ovu gljivu (latinski Hygrophorus poetarum) poznajemo po šeširu koji je obima do 15cm, ispočetka zaobljen pa posle raširen s ispupčenom sredinom, krem boje, a u sredini prljavoružičast. Ivica ostaje dugo podvrnuta. Listići su beličasti s ružičastim odsjajem, ne silaze niz dršku ili tek pomalo. Drška je beličasta do prljavoljubičasta. Meso je beličasto s jakim cvetnim mirisom koji ponekad podseća na sveže testo. Plodonosi tokom leta i jeseni u listopadnim šumama, uglavnom u bukvama na krečnjačkom terenu.
2 Tupoglavka
Šešir tupoglavke (lat. Hygrophorus nemoreus) obima je do 10cm, mesnat i zaobljen, kasnije raširen. Površina je pomalo sluzava, a kožica šešira vlaknasta i često ume da bude radijalno ispucala. U nijansama je oker i narandžaste boje, u sredini je tamniji, a ivica ostane dugo podvijena. Listići su beličasti s ružičastim odsjajem i spuštaju se niz dršku. Drška je svetlo oker boje. Meso joj je beličasto do bledonarandžasto, blagog ukusa i mirisa na brašno. Plodonosi tokom jeseni u listopadnim šumama na krečnjačkom terenu.
3 Crvenkasta puževica
Ovu gljivu (lat. Hygrophorus erubescens) raspoznajemo po šeširu koji je obima do 8cm, zaobljen, s tupo ispupčenom sredinom, vlaknast, s vinski crvenim šarama na prljavoljubičastoj osnovi. Listići su plitki i beličasti, veoma gusti i silaze niz dršku. Drška je beličasta, poprskana vinski crvenim flekicama. Meso joj je krem boje, a starenjem žuti, bez nekog posebnog mirisa i pomalo je gorkasto. Plodonosi tokom jeseni u planinskim četinarskim šumama, mada se može pronaći i u mešanim šumama.
4 Medenka
Medenku (lat. Hygrophorus russula) poznajemo po šeširu koji je obima do 15cm, mesnat, isprva zaobljen, a kasnije zaravnjen poprskan vinski crvenom bojom na svetlijoj osnovi. Listići su gusti i naslonjeni na dršku, beličasti i, poput šešira, poprskani vinski crvenom bojom. Drška je nešto bleđa od šešira. Meso joj je beličasto, prošarano vinski crvenim tonovima, bez osobitog mirisa i slatkastog do gorkog ukusa. Plodonosi ispod listopadnog drveća, pogotovo voli hrastove i krečnjački teren.
5 Bela puževica
Šešir bele puževice (lat. Hygrophorus eburneus) obima je do 8cm, zaobljen, veoma sluzav, bele do krem boje. Listići su krem boje, razmaknuti i pomalo silaze niz dršku. Drška je u boji šešira. Meso je krem do bele boje, prijatnog mirisa koji podseća na mandarine. Plodonosi u listopadnim šumama, najčešće ispod bukve.
6 Blaga puževica
Blagu puževicu (lat. Hygrophorus arbustivus) poznajemo po šeširu koji je obima do 7cm, zaobljen i blago ispupčen po sredini, radijalno vlaknast, prljavonarandžaste boje i svetliji po ivici, skoro beličast. Listići su beličasti, račvasti i tek pomalo silaze niz dršku. Drška je u boji listića. Meso joj je beličasto. Plodonosi u listopadnim šumama, uglavnom u bukvama na krečnjačkom terenu.
7 Grabova puževica
Grabovu puževicu (lat. Hygrophorus carpini) poznajemo po šeširu koji je obima do 6cm, zaobljen pa kasnije ispravljen i široko ispupčen u središtu, sluzav, u sredini oker-braon boje, a kako ide ka ivici, postaje sve beličastiji do beo. Listići su krem boje, dodiruju dršku ili jedva silaze. Drška je beličasta. Meso joj je beličasto, bez osobenog mirisa i ukusa. Plodonosi u listopadnim šumama, najčešće ispod graba.
8 Jelova puževica
Poznajemo jelovu puževicu (lat. Hygrophorus pudorinus) po šeširu koji je obima do 12cm, mesnat, zaobljen sa ispupčenom sredinom, narandžasto-oker boje. Ivica dugo ostaje podvijena. Listići su krem boje i naslanjaju se na dršku ili blago silaze. Drška je u boji listića. Meso joj je beličasto do ružičasto izrazito jakog mirisa na smolu. Plodonosi u četinarskim šumama na krečnjačkom terenu. Zbog izrazito neprijatnog mirisa spada u nejestive gljive.
9 Srneća puževica
Šešir srneće puževice (lat. Hygrophorus capreolarius) obima je do 8cm, isprva zaobljen pa kako gljiva stari, postaje raširen, ružičast i poprskan vinski crvenom bojom, ivica dugo ostaje podvijena. Listići su razmaknuti i pomalo se spuštaju niz dršku i u boji šešira su. Drška je takođe u boji šešira. Meso joj je vinski ružičasto, slatkastog ukusa i bez posebnog mirisa. Uglavnom plodonosi u smrčinim šumama.
10 Bademova puževica
Šešir bademove puževice (lat. Hygrophorus agathosmus) obima je do 8cm, zaobljen, kasnije raširen, sa širokim ispupčenjem po sredini. Površina šešira je suva i u nijansama sive boje. Listići su beličasti i pomalo silaze niz dršku. Drška je u boji listića. Meso joj je beličasto, izrazitog mirisa na bademe. Plodonosi tokom jeseni u četinarskim šumama na krečnjačkim terenima.
11 Mirisna puževica
Šešir ove gljive (lat. Hygrophorus hyacinthinus) obima je do 8cm, zaobljen, kasnije raširen sa širokim ispupčenjem po sredini, površina šešira je suva i u nijansama sive boje. Listići su beličasti i pomalo silaze niz dršku. Drška je u boji listića. Meso joj je beličasto, izrazitog mirisa na voće, pogotovo kruške. Plodonosi tokom jeseni u četinarskim šumama na krečnjačkim terenima.
12 Pljosnata puževica
Šešir pljosnate puževice (lat. Hygrophorus discoideus) obima je do 6cm, isprva zaobljen, kasnije zaravnjen s ispupčenom sredinom, prljavooker boje. Tamniji u sredini, a svetliji ka ivici. Listići su krem boje i pomalo silaze niz dršku. Drška je u boji listića. Meso joj je krem boje, bez osobenog mirisa i ukusa. Plodonosi na krečnjačkim terenima, najčešće pod smrčama.
13 Zlatasta puževica
Zlatastu puževicu (lat. Hygrophorus chrysodon) poznajemo po šeširu koji je obima do 6cm, mesnat, zaobljen pa raširen, krem boje, s karakterističnim sitnim žućkastim ljuspicama. Listići se spuštaju niz dršku i beličaste su boje, kasnije postanu poprskani žutim flekama. Drška je u boji šešira. Meso joj je beličasto, bez osobitog mirisa i ukusa. Plodonosi tokom leta i jeseni po listopadnim šumama na krečnjačkom terenu.
14 Kasna puževica
Šešir (lat. Hygrophorus discoxanthus) joj je obima do 5 cm, mesnat, zaobljen pa raširen, površina je sluzava, beličasta, a u sredini krem boje, ivice su podvijene. Listići su beličaste boje i nisu previše gusti, delimično se spuštaju niz dršku. Drška je u boji šešira. Plodonosi u listopadnim šumama, najčešće ispod hrasta.
15 Suva puževica
Šešir ove gljive (lat. Hygrophorus penarius) obima je do 15cm, mesnat i zaobljen, kasnije raširen. Mat, beličaste do bež boje. Ivica ostaje dugo podvijena. Listići su beličasti do žućkasti, pomalo silaze niz dršku. Meso joj je beličasto, bez osobitog ukusa i mirisa. Plodonosi tokom leta i jeseni u listopadnim šumama na krečnjačkom terenu.
Foto: Stevan Baluban i Vikipedija
