Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Prvo se savijaju skeletne grane

Prvo se savijaju skeletne grane

2389
Foto: AdobeStock

Voćari uglavnom znaju koliko je zelena rezidba korisna, a mnogi i da to nije samo jedna operacija. Ova rezidba obuhvata više različitih poslova sa jednim ciljem: da voćkama pruže najbolje uslove za rast i rodnost. Ipak, nije na odmet da neke operacije pojasnimo.

U operacije koje zajednički nazivamo zelenom rezidbom spada i obaranje grana koje je danas obavezna mera i kojom se povećava ugao grananja. Čine je savijanje – povijnje grana, uklanjanje njihovog viška iz unutrašnjosti krune, rovašenje…

Najkorisnije kod šljive i trešnje, najlakše kod jabuke i kruške

Obaranje grana primenjujemo ako želimo da se uspešno bavimo voćarstvom i da naš zasad brzo i redovno plodonosi. Obavlja se i kod koštičavog i kod jabučastog voća. Uspešno gajenje jabuke i kruške u gustom sklopu i na slabo bujnim podlogama nemoguće je zamisliti bez polaganja, tj, obaranja grana tokom vegetacije. Posebno je korisno kod novoselekcionisanih sorti šljiva i trešanja.

Sprovodi se tako, što se u prvoj godini posle sadnje razvode (blago polažu na dole) prve tj, skeletne grane, koje se prirodno razvijaju pod izraženo oštrim uglom. Razvođenje (povećanje ugla grananja) obavlja se vrlo jednostavno: čačkalicama (ne onim za ljudsku upotrebu), rasponcima od drveta, metala ili plastike, štipaljkama, tegovima, kanapom ili na neki drugi način, a sve u cilju da ugao razvođenja prelazi 45 stepeni.

Najoptimalnije je razvođenje mladih lastara pod uglom od 65 do 70 stepeni, jer kasnije i teret roda dodatno obara granu. Naravno, kod intenzivnih zasada jabuke i kruške ova mera se sprovodi mnogo lakše, jer postoji naslon od žice na koji, odnosno za koji mogu da se vežu oborene grančice.

Ranija rodnost i manja bujnost

Obaranje grana kod jabuke i kruške se obavlja odmah po kretanju vegetacije da bi omogućili dolazak hrane ravnomerno u sve pupoljke, što dovodi do ranije rodnosti i smanjenja bujnosti. Tako oborene grane brzo odrvene i ostaju u zadatom položaju, a iz njih izlaze tanke sekundarne grančice koje su nama i potrebne, jer se na njima formira masa roda.

 Kod koštičavog voća se u praksi pokazalo da je gajenje čačanskih selekcija (Č. Rodna, Č. Lepotica pa i Č. najbolja), zatim sorte Stenlej, i sorti trešnje na slabije bujnim podlogama mnogo uspešnije ako se prvih godina radi polaganje grana. Naime, kod ovih voćki prilikom porasta formiraju se grane pod oštrim uglom, pa se pod teretom roda lako očenjavaju. Naročito je to izraženo kod Čačanske lepotice i Čačanske rodne koje su veoma bujne i imaju sortnu osobinu da im grane zatvaraju veoma oštre uglove. Zato bi bez intervencije veoma brzo rodnost „pobegla“ na periferiju krune, dok bi u donjem delu grane ostale ogoljene i naš zasad bi izgubio vrednost.

Razvođenje mladih lastara, obavlja se polovinom juna i kasnije, u vreme završetka intenzivnog porasta lastara i prelaska u sekundarnu građu letorasta. Time se postiže obilnije formiranje cvetnih pupoljaka u prvim godinama, pa samim tim biljka ranije stupa u rodnost, ima umereniji vegetativni porast, a skeletne grane u osnovi dobro srastaju i ne dolazi do njihovog očenjavanja pod teretom roda.

Piše: Dipl. ing. Srđan Stanojlović,

savetodavac u PSSS Valjevo

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.