Đubrenje se ubraja u jednu od najvažnijih agrotehničkih mera, a hraniva unesena u proleće i te kako koriste i voćkama, i lozi. Pravilnim đubrenjem se poboljšava struktura tla, reguliše trajanje vegetacije, povećava otpornost na mraz, bolesti i štetočine, te osigurava trajnost i dugovečnost voćaka. Ali, pre unošenja hraniva u proleće, potrebno je uraditi još jedan veoma važan posao.
Valja uzorak zemljišta odneti na agrohemijsku analizu. Njome se definišu hemijska (pH, karbonati, EC), i fizička svojstava, kao i nivo hranljivih elemenata zemljišta u zasadima. Tako pouzdano saznajemo kog elementa ima previše, a kojeg premalo te možemo da pravilno odredimo potrebne količine đubriva.
Određena porcija za svako stablo
Najvažniji hranljivi elementi za svaku voćku su azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). Azot je sastavni deo organa i tkiva voćaka, a najviše ga ima u listovima, cvetnim pupoljcima, plodovima i semenkama.
Fosfor je važan za formiranje i funkcioniranje reproduktivnih organa, a ima ga više u mlađim grančicama, nego u starijim, kao što ga ima više i u formiranom tkivu, nego u kori i grančicama. Kalijum voćke uzimaju iz zemljišta u velikim količinama i tog elementa ima više u mlađim nego u starijim organima, u pupoljcima rodnih izbojaka u odnosu na one kod nerodnih. Ovaj element ima vrlo važnu ulogu u životu voćke, pa se zbog njegovog manjka javljaju različiti poremećaji.

Potrebe za ovim hranivima se razlikuju od zasada do zasada i najviše zavise od starosti voćaka. Za mlade voćnjake se potrebne količine hraniva određuju prema broju stabala u njima, odnosno, preračunavaju se za svako stablo. Pod mladim voćnjacima nazivamo sve one koji su u razdobljuintenzivnog rasta i razvoja, a taj period obuhvata vreme od sadnje voćaka, pa sve dok one ne razviju osnovne skeletne grane s obeležjem predviđenog uzgojnog oblika.
Količina zavisi i od starosti zasada
Prve godine, u zasadima s gustim sklopom, u vreme predviđeno za osnovno đubrenje, po jednoj voćki unosi se 0,15 do 0,25 kg jednog od kompleksnih NPK đubriva u kojima je odnos hraniva 7-20-30, ili 5-15-30. Ako se radi o ređem sklopu, po jednoj voćki dodaje se 100 do 150 grama. U prvoj godini, početkom vegetacije, voćke se prihranjuju s 30 do 50 grama UREE, 50 do 70 grama KAN – a, ili 100 do 120 grama NPK 15-15-15 po stablu.
U drugoj godini, prihrana se obavlja u isto vreme i s istim vrstama đubriva, samo što se količina povećava za 50 odsto, dok u trećoj i ostalim godinama đubriva se rasturaju po celoj površini voćnjaka. Važno je da se, kod prihranjivanja mladih voćaka koje se slabije razvijaju, dodaju veće količine azota.
U ranoj prolećnoj prihrani starijih voćaka takođe se unosi azot, najčešće jedna trećina do jedna polovina ukupne godišnje potrebe, s jednim od azotnih đubriva ili kompleksnim NPK s naglašenim sadržajem azota, kao što su to NPK 20-10-10 i NPK 15-15-15, a obavlja se prilikom prve prolećne obrade zemljišta. Prihranjuje se posle zametanja plodova, sredinom ili krajem aprila, azotnim ili NPK đubrivima s naglašenim azotom, a hraniva se rasturaju po celoj površini zasada. Za visok prinos jezgričavog i koštičavog voća potrebno je dodati 90-200 kg/ha azota (N), 70-120 kg/ha fosfora (P2O5), 130-250 kg/ha kalijuma (K2O).
Za vinograde više „obroka“
Mladi vinogradi koji su dali svoj prvi rod đubre se nešto manjom količinom hraniva, jer su i prinosi niski. Koriste se 370 kg/ha NPK 7-14-21, ili 260 kg/ha NPK 5-15-30, ili 325 kg/ha NPK 8-16-24. Ovim količinama podmiruju se celokupne godišnje potrebe vinove loze za fosforom i kalijumom, a azot se dodaje u nekoliko „obroka“ najčešće u dve prihrane, i to početkom vegetacije i posle cvetanja.
Prva prihrana ureom obavlja se rano u proleće, prilikom prve obrade zemljišta jer će najveći deo azota vinova loza iskoristiti do cvetanja za intenzivan porast mladica. Urea se mora plitko zaorati radi sprečavanja gubitka ovog elementa isparavanjem. Računajući količinu azota unešenu pri osnovnoj obradi, preporučuje se da se u proleće doda oko 130 kg/ha ili 13 g/m2. U maju, obavezno posle cvetanja, obavlja se još jedna prihrana KAN-om u količini 100 do 130 kg/ha ili 10 do 13 g/m2, zavisno od obima zametnutog roda.
Piše: Svetlana Mujanović