Lepo vreme pred novogodišnje i božićne praznike istaknuti povrtar Vlasta Tasić iz sela Katun, kod Vranja, uglavnom je koristio za uređenje plastenika pred novu povrtarsku proizvodnju. Osim što je u njima podrivačem dobro usitnio zemlju, na jednom od njih namestio je i novu plastičnu foliju kako bi u njemu dobio željenu svetlost za uzgoj rasada. Pripremio je i dosta pregorelog stajnjaka za pikiranje. Setvu rasada paprike, paradajza i krastavca u leji obaviće već oko 20. januara. Odatle će gotov rasad pikirati u veći plastenik ispod koga će prvo staviti slamu, pa onda stiropor i najlon kako bi sadnice zaštitio od hladnoće. Stavljao je on i električnu ćebad sve dok jednom prilikom nije zapalio rasad zbog iznenadnog poremećaja u njihovom radu.
– Zbog toga poslednjih godina stavljam isključivo stiropor. Odozgo dodam dvoduplu pa i troduplu foliju i sijalice da rasad zaštitim od hladnoće – ističe Vlasta.
Isplativa proizvodnja rasada
Ove godine planira da akcenat stavi na proizvodnju i prodaju rasada paprike, paradajza i krastavaca koje su tražene na tamošnjem tržištu, jer je procenio da mu se to isplati. Smanjiće plasteničku proizvodnju povrća jer će mu ove sezone manjkati radnik za prodaju na pijaci.
– Prodaju rasada počinjemo od desetog aprila i trajaće sve do juna kada ćemo našim kupcima ponuditi i rasad bostana – naglašava Vlasta.
On ističe da je prošle godine odlično prošao sa kupusom i da namerava da se i ove ozbiljno bavi njegovom proizvodnjom. Kaže da je jesenas svojim kupcima prodao oko 25 tona kupusa potomak i domaćeg belog. Pogotovo je zadovoljan potomkom koji proizvodi u zadnjih šest godina, a koji njegovi kupci naprosto obožavaju. Kupio je i novu sadalicu koja mu umnogome olakšava sadnju, ali i sušaru za sušenje šljiva u kojoj je pokušao da osuši deo proizvedenih šljiva, što mu nije uspelo.
“Nektar” kasnio sa islatom oko dvet meseci
Zbog kašnjenja isplate je prošle godine prodao na otkup osam tona kvalitetne šljive, a oko tri pretvorio u rakiju.
– Do pre dve godine šljivu sam prodavao hanskom “Nektaru”. Prvi put sam čekao na isplatu oko dva meseca, a drugi skoro dvet meseci. Zato kada se pojavio jedan Albanac i ponudio mi za kilogram oko 30 dinara odmah sam pristao da sarađujem sa njim. Otkupljenu šljivu je isplaćivao u kešu – ističe Vlasta.
Naglašava da je svaku dogovorenu berbu sa otkupljivačem uvek uspevao da završi na vreme i to zahvaljujući prijateljima i rođacima koji su mu priticali u pomoć. Da nije bilo njih teško da bi uspeo u tome, jer u svom kraju sve teže doći do radnika.
Tekst i foto: Gordana Nastić
