Iako ih je dugo pratio trend „manje popularnih“, poljoprivredne škole se danas trude da privuku đake i čini se da u tome imaju uspeha. Na ceni su praksa, dualno obrazovanje, učeničke zadruge i sve više primena novih tehnologija u poljoprivredi.
„Odrasla sam sa konjima, tako sam i zavolela životinje i odlučila da upišem ovu srednju školu. Planiram na fakultet veterine kasnije“, rekla je Teodora Avramović, učenica Poljoprivredno-prehrambene škole u Somboru.
Njen školski drug David Šurjan kaže da se bave proizvodnjom soka, sirćeta i rakije i dodaje da ima tri jutra jabuka i da planira to da nastavi.
Anica Simić i Aleksandra Jovanović iz Poljoprivredno-hemijske škole u Obrenovcu ističu da mogu da rade neki posao kasnije što se tiče i kuhinje i pekarstva i da im najbolje ide pravljenje kiflica.
Već godinama je isti trend – retki su pekari, još ređi mesari. Veterinu i hortikulturu đaci nešto češće biraju. Digitalizacija privlači više nego mehanizacija, ali je pun pogodak upravo kada se spoje.
„Na ovoj aplikaciji možemo da vidimo kolika je temperatura, vlažnost vazduha, udari vetra 3,4 metara u sekundi i shodno tome da reagujemo da zatvorimo krila na plasteniku“, kaže Dragoljub Zlatanović, direktor Poljoprivredno hemijske škole u Obrenovcu.
Uz digitalne izazove za đake poljoprivrednih škola podjednako su važni i oni na koje nailaze putujući od sirovine do gotovog proizvoda.
„Sve što vidite ovde, sve sirovine potiču sa školske ekonomije“, kaže Biljana Vuletić, nastavnica stručne grupe predmeta.
Velika školska imanja, često i sa učeničkim domovima, dobar su poligon za buduće stručnjake u agraru. Bilo da ih posao čeka u kompaniji u kojoj su praksu obavlli kroz sistem dualnog obrazovanja ili na porodičnoj ekonomiji. Ima i onih koji nastavljaju školovanje, a vodeća ideja je da se svi obuče za sopstveni biznis.
„To je naš cilj da posle ovoga oni na sopstvenom imanju podignu svoj plastenik, voćnjak, vinograd i da povežu ono što su učili sa praksom“, kaže Ivan Petreš, nastavnik ratarske grupe predmeta.
„Ideja je da se somborskom siru vrati stari sjaj, da na školskoj ekonomiji uzgajamo ovce i to rasu cigaja koja je nekada bila najviše zastupljena na ovim prostorima od čijeg mleka se pravio čuveni somborski sir“, kaže Jovo Ćato, direktor Poljoprivredno-prehrambene škole u Somboru.
Srednje poljoprivredne škole imaju dobre osnove i za razvoj đačkih zadruga koje su idealan model za učenje o preduzetništvu i jedan od načina da se ostvari dodatni prihod.
Izvor: RTS
Foto: Poljoprivredno-prehrambena škola Sombor