Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД Napada plodove i sa njima se raznosi

Napada plodove i sa njima se raznosi

397

Od azijskih voćnih mušica (Drosophila suzukii) strepe i voćari, i vinogradari. Potiču iz Japana, a u Evropi su otkrivene 2010. godine. Poneke mušice naseljavaju prezrelo voće, dok ženke mogu da polažu jaja u tek zarudele ili zrele plodove, tako da njihova larva može biti prisutna i u voću koje se iznosi na tržište. Obično biraju tamno obojene plodove tanke pokožice, dok debela (jača) pokožica svetlijeg ploda može da ih odbije.

Na veću udaljenost ove mušice se šire transportom plodova, a s voćke na voćku i iz zasada u zasad preleće, jer je dobar letač. Među malobrojnim štetočinama je koje se ne prenose sadnim materijalom, jer je ovo prvenstveno štetočina plodova, sa kojima „putuje“ svetom.

Poseban nadzor i rano otkrivanje

U našoj zemlji ova mušica je na karantinskoj listi štetnih organizama. Zbog toga se sprovodi poseban nadzor da bi se rano otkrila, kontrolisala, i što je moguće više smanjile prilično velike ekonomske štete na voću, a to su uglavnom slatke višnje, breskve, šljive, borovnice, jagode, maline, kupine, smokve, jabuke, kruške, vinova loza. U našoj zemlji su otkrivene i u plodovima zove, divlje kupine, džanarike i drugih divljih vrsta koje rastu po uvratinama i oko voćnjaka.

Odrasle mušice su veoma sitne, svega nešto duže od tri milimetra. Polovi se međusobno razlikuju po izgledu – mužjaci imaju tamne pege na prednjim krilima, a ženke karakterističnu testerastu legalicu. Jaja su bela, retko duža od pola milimetra, larve su beličaste, a lutke crvenkastosmeđe. U svom životnom ciklusu jedna ženka položi oko 600 jaja. U isti plod jaja može odložiti nekoliko različitih ženki, tako da se u samo jednom, po nekad hrani 60 do 70 larvi.

U našoj zemlji u idealnim uslovima, mušica može imati 12 do 16 generacija, a životni ciklus traje sedam-osam dana. Prezimljuju odrasli na zaštićenim mestima. Ženke postaju aktivne nekoliko dana pre mužjaka, izleću iz skrovišta kada su temperature iznad 10 Celzijusovih stepeni, optimalne za njen razvoj su temperature od 20 do 30 stepeni, a na višim od 30 mužjaci postaju sterilni. 

U povoljnim uslovima ženka može biti aktivna čitave vegetacije, neprekidno traži plodove koji sazrevaju, a poznata je kao štetočina zdravih i neoštećenih plodova koji imaju tanku pokožicu. Izuzetno nazubljenom legalicom je zareže, ispod nje položi jaje, a larve nastavljaju razvoj u plodovima u kojima provode ceo život i tu su praktično nedostupne hemijskim preparatima.

Klopke umesto hemije

Ova štetočina može pričiniti velike štete na voću neposredno pre, ali i posle berbe jer se iz jaja skrivena ispod pokožice, transportuje u druge krajeve, a tokom puta nastavlja da pravi štetu i često iz, na izgled zdravih plodova, ispile larve koje počinju da uništavaju plodove krećući se u dubinu. Oni postaju mekani i gube tržišnu vrednost, vrlo brzo propadaju, a na njih se naknadno nasele i različiti sekundarni paraziti (gljive i bakterije), koji uzrokuju trulež, tako da su štete stoprocentne. U našim uslovima drozofilu treba pratiti od aprila do kraja oktobra, iako se let može registrovati i ranije. Voćnjaci u kojima drozofila može napraviti veliku štetu i u koje valja postavljati klopke su zasadi jagode, trešnje, maline, kupine, borovnice, vinove loze, breskve, nektarine, kajsije.

Pošto najčešće napada zrele plodove zaštita hemijskim preparatima nije dozvoljena. Najefikasnije su klopke koje se postavljaju oko i u voćnjacima u koje se uliju atraktanti koji mirisom privuku mušicu i unište je. Klopke se prave u kući ili direktno u voćnjaku od plastičnih flaša u koje se ulije atraktant.

Pre izlovljavanja, a to su jesen i proleće, valja ukloniti sve biljne delove, posebno ostatke plodova u kojima drozofila može prezimeti, i spaliti ih, nikako ne odnositi u kompostarnik. Isto tako se postupa i s plodovima u vegetaciji u kojima su otkrivene, ili se samo sumnja da ima larvi drozofile. Treba uništiti i korov, a s ivica parcela ukloniti biljne vrste koje mogu biti domaćini ovoj štetočini, poput divlje kupine, zove, džanarike i drugih divljih vrsta voćaka.

Atraktant koji se uliva u flašu – klopku priprema se od po jednog i po dl crnog vina i jabukovog sirćeta i nekoliko kapi deterdženta za sudove. To je mera za svaku flašu. Pre nego što se ulije atraktant, na flaši se oko sredine izbuši više otvora prečnika oko četiri milimetra kroz koje će mušica ući, ali neće izaći. U gornjem delu se iseče nekoliko većih otvora koji se zaštite gazom, a kroz koje se širi miris atraktanta. Po ivicama voćnjaka mamci se postavljaju na razmaku od dva-tri, a u unutrašnjosti na pet metara. Atraktant traje najduže nedelju dana i flaše se moraju prazniti i puniti novom mešavinom.

Piše: Svetlana Mujanović