Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД Najviše vinarija po glavi stanovnika

Najviše vinarija po glavi stanovnika

147

U samom srcu Šumadije, u selu Lipovac kod Topole postoji devet vinarija. Statističkim jezikom, jedna vinarija na oko 40 stanovnika. Gustinu „naseljenosti“ podruma odslikava i podatak da su samo u jednoj uličici otvorene jedna do druge čak tri vinarije. Svo vino u podrumima je od grožđa koje se gaji ovde, u Lipovcu.

Selo smešteno između padina Venčaca i Rudnika, na 300 metara nadmorske visine i sa ružom vetrova pogodnom za lozu, tako se svrstalo u mesta sa najviše vinarija. Svaka ima svoje zasade, te su blage okolne padine prekrivene špalirima loze, koja se u ovom kraju gaji od davnina.

Zemlja skupa i nema slobodnih parcela

– Ono što su naši stari započeli, mi smo nastavili. Iako smo podrum registrovali pre dve godine, u našoj porodici vinogradarstvo je glavna grana već pet generacija. Moji preci su bili među osnivačima čuvene Venčačke zadruge 1903. godine. U Zadrugu su ušli sa 24.000 čokota i bili su aktivni u njoj sve do 1934. Na imanju još imamo zasad loze mog dede iz 1977. godine. Trenutno imamo pet hektara grožđa u punom rodu. U podrumu više vodimo računa o kvalitetu, nego o količini, pa nam je kapacitet oko 20.000 litara – priča nam Nemanja Petrović iz Lipovca, vlasnik jedne od mlađih vinarija „Podrum koreni 1934“.

Selo Lipovac, smešteno između varoši Topole, sela Vinča, Šatornje i Trešnjevice, prostire se na ukupno 1.000 hektara. Na padinama dominiraju vinogradi i šume.

– Više od deset odsto površine sela zauzimaju vinogradi. To je oko sto hektara. Ali, mnogi zasadi sa kojih se bere grožđe za vino u lipovačkim podrumima administrativno i katastarski pripadaju susednim mestima. Reklo bi se da nema više mesta, ali svake godine nikne po neki novi zasad loze, od 50 ari do jednog hektara. Zemlja je ograničen resurs. Trenutno je u našem selu skupa i nema je mnogo slobodne. Pre mnogo decenija svaka porodica u Lipovcu se bavila vinogradarstvom i zasadi su se podizali na površinama koje nisu bile pogodne za ratarsku proizvodnju. To su uglavnom bile kamenite parcele na strmim pozicijama, idealne za lozu, jer su osunčane od jutra do mraka. Gustina sadnje je tada bila 10.000 čokota po hektaru. Reč je o periodu pre i za vreme Venčačke vinogradarske zadruge, gde su naši preci bili značajni članovi, a mnogi od njih su bili i upravnici, što govori da su se ozbiljno bavili vinogradarstvom – kaže Danko Petrović iz Lipovca, vlasnik poslednje osnovane vinarije „Dika“.

Sada se loza u Lipovcu gaji na svim lokacijama gde ima uslova za gajenje ove kulture.

– To znači da su čokoti zasađeni i na idealnim ratarskim površinama koje odgovaraju lozi. Ta zemlja je kvalitetnija i jednostavnija za rad sa mašinama, što nam odgovara obzirom da postoji problem nedostatka radne snage, čija je cena skočila – dodaje Petrović.

Nema sorte koja ovde ne uspeva

– Loza ovde dobro uspeva zbog tipičnog brežuljkastog krajolika, ali, kako navode vinogradari, postoji još jedna specifičnost, a to je dobra osunčanost lokacija. Druga specifičnost ovog vinogradarskog sela je što gotovo da nema sorte grožđa koja se ne gaji na ovako malom prostoru, od internacionalnih do autohtonih, pa sve do retkih.

Gajimo i muskat malagu, sortu grožđa koju moja porodica uzgaja još od tridesetih godina prošlog veka, kada je ona prvi put stigla u Venčačku zadrugu i u Srbiju. Aleksandrijski muskat je u stvari roditelj muskat tamjanike i muskat hamburga. Radi se o staroj sorti koja daje raskošnu aromu, citrusnog, voćnog i cvetnog mirisa – kaže Nemanja Petrović.

Od internacionalnih sorti u ovom selu gaje se skoro sve. U poslednjoj deceniji došlo je do ekspanzije autohtonih, uglavnom prokupca, vranca, tamjanike i smederevke. Ali, u Lipovcu ima i zasada širaza i italijanske palave.

Lipovac, prema poslednjem popisu, ima 437 stanovnika, za sada devet vinarija i još ih je u najavi. U Ulici Jovana Skerlića naređale su se tri vinarije: „Podrum koreni“, „Savić“ i „Dika“. Jedan deo ostalih je u blizini, a drugi deo možda i ima drugu adresu poslovnog sedišta, ali vinogradi su im u Lipovcu. Među vlasnicima nisu samo potomci nekadašnjih vinogradara, već i izuzetno uspešni pojedinci koji su prepoznali prednosti ovog podneblja i odlučili da zasade svoje vinograde.

Zbog ekspanzije vinograda, cena zemlje u Lipovcu je dostigla 500 evra po aru. Prodaju se parcele i za 200 evra po aru, ali, kako kaže Danko Petrović, to je zemlja izuzetno lošeg kvaliteta, za koju je potrebno mnogo novca da bi se privele kulturi. Poređenja radi, samo dvadesetak kilometara dalje, od Topole na pravcu ka Smederevskoj Palanci, hektar zemlje prve klase može da se kupi za 5.000 evra. Ali za nju nema kupaca.

Tekst i foto: Biljana Nenković

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.