Topao januar, donekle i februar, uslovili su brže razvijanje generativnih ranocvetnih sorta kajsija. Mraz koji je bio u prethodne dve noći u nekim regionima od minus pet do minus osam i devet, uticao je na najosetljivije voćne vrste – dženariku i kajsiju.
– Kajsija je bila u fazi precvetavanja, a znamo da je ta faza najosetljivija na niske temperature. Tada temperatura od minus tri mogu kompletno da unište preko devedeset posto zasada. Na osnovu informacija koje sam skupio do sada, štete na kajsiji su jako velike u svim regionima Srbije. Mislim da se ovde ne radio o radijacionom nego o adventivnom mrazu – rekao je profesor Zoran Keserović. Mere za zaštitu su postojale, ali je u nekim trenucima mraz ipak bio toliko jak.

– Postojale su mere za zaštitu, znam proizvođača trešnje u okolini Karavukova, koji su celu noć palili bale slame, koristili su frost baster koji ubacuje topli vazduh i korsitili su hemijsku materiju Aleoks za snižavanje tačke mržnjenja. Oni su uspeli da zaštite trešnju. Kod nekih sorti je šteta od dvadeset do četrdeset posto, ali to neće mnogo uticati na prinos. Najveće štete je pretrpela kajsija koja se nalazi u fenofazi. Ako Srbija može da proizvede 40 hiljada tona, a uništeno je negde 70 posto to je negde oko 25-30 hiljada tona, to su ogromne štete i možda u narednom periodu treba uraditi i antifrost sistem kod kajsije, koji štiti do minus šest i sedam – predlaže profesor Keserović.
– Ako se koriste alge, aminokiseline, biostimulatori tu može biljkama da se pomogne do neke temperature najviše minus četiri, tamo gde je minus šest ne pomaže to, jedino antifrost sistem – a još jedan od problema sa kojima smo se susreli, a koji sada već nema nikakvog značaja jer je ovaj deo roda uništen, je da nije bilo pčela i oprašivanja, čak ni bumbara. To ni profesor nije mogao da objasni.
– Zaista ne mogu da objasnim šta se desilo, mada sada to već i nema nekog značaja kada je ovaj rod gotovo unište. Jedino što je bitno i što je preporuka je da se ima i kasno i rano cvetnih sorti i da se štite voćnjaci – zaključio je profesor Keserović.
Tekst: Zorica Dragojević