Ljubiša Stojmenović iz sela Donji Pavlovac, kod Vranja, nije znao da poseduje dar za pronalaženje vode pomoću bakarnih rašlji, sve dok mu ih jednom prilikom nije stavio u ruke čovek koji je kod njegovih komšija pokušavao da odredi mesto za kopanje bunara. Čim je krenuo u pravcu u kome mu je rečeno rašlje su se u njegovim rukama ukrstile, što je bio znak da na tom mestu postoji protočna voda. Ova vest je toliko dobro primljena među meštanima i prijateljima, da su oni odmah počeli da ga preporučuju svima onima koji nisu mogli na svom posedu da pronađu vodu. Ljubiša se uvek trudio da svima izađe u susret i nepogrešivo utvrđivao mesta na kome treba da kopaju bunare. Uslugu nikome nikada nije naplatio.

Ističe da svako ko se bavi ovim poslom mora u sebi bar malo da poseduje bioenergije. Kada izađe na teren u torbici se pored dve bakarne rašlje nađe i visak koji mu, kako kaže, služi da na mestu gde je rašljama utvrdio da ima vode, to i potvrdi.
– Ako u zemlji postoji jaka protočna voda onda se “rašlje otvaraju skroz“, dok visak ume da se vrti u krug i u prečniku od jednog metra -ističe Ljubiša.
Viskom određuje i dubinu na kojoj se nalazi voda u zemlji, tako što, dok se on vrti u krug, počne zajedno sa njim da se udaljava od tačke gde je rašljama utvrdio da ona postoji. Zaustavlja se tek kada visak pretane da se vrti, onda izbroji korake, na osnovu kojih kasnije određuje dubinu.

– Sa dubinom se menja ta proporcionalnost i zbog toga treba primeniti takozvanu “višu matematiku” – pojašnjava Ljubiša, koji je presrećan kada nekome na ovaj način pomogne da dođe do vode. Naročito kada mu se neko požali da je pomoću moćnih mašina vodu tražio i na dubini od 50 metara, ali da je nije našao. Neki su u bujanovačkom kraju išli i na dubini od 70 metara i umesto slatke vode naišli na izvor kisele.
– Zbog slabih padavina mnogi izvori vode su presušili. Dešavalo mi se da posle pet godina, na nečiji poziv, ponovo odem u neko od okolnih mesta i utvrdim da izvora vode koje sam ranije registrovao više nema u zemlji – tvrdi Ljubiša.
Sve ovo ukazuje na činjenicu da će za ljude poput njega i ubuduće biti mnogo posla.
Tekst i foto: Gordana Nastić