BEOGRAĐANI NA DOPUNSKOM RADU U FEKETIĆU
Njihova priča počela je pre trinaest godina kada je Vladan Simić u Feketiću na površini od 1,5 hektara posadio 700 stabala feketićke crne višnje. I ništa tu ne bi bilo čudno da on i supruga Jelena Topalović nisu rođeni Beograđani, da sem tog višnjika u Feketiću nisu imali ništa drugo. Ni kuću ni kućište, već vedro nebo pod koje su umorni od posla legali i nadali se da neće biti kiše, da im se neće izduvati dušek, namešten u kolima za spavanje, da ih neće napadati komarci i ostale dosadne živuljke.
U tom nadanju i predanom radu, osmislili su svoj asortiman proizvoda i mašinu za odvajanje koštica od „mesa“, čiji način konstrukcije ostaje porodična tajna. I ove godine kupili su traktor i vojni kontejner, u kojem stanuju, kako više ne bi bili „beskućnici“, već svoji na svome.
Sok bez dodatog šećera i konzervansa
– Oboje smo rođeni Beograđani, imamo osnovne poslove, jer se samo od poljoprivrede još uvek ne može živeti. Ja sam fotograf, ekonomista, ali radim i u transportnoj logistici, suprug je mašinac i ugostitelj. Naša priča s višnjama je počela kada je suprug posadio oko 700 stabala višnje sorte Prima, u narodu poznate kao Feketićka crna višnja – navodi Jelena.
Svesni su da ova višnja ima manji prinos, ali je s druge strane otporna i slatka, ne traži nikakvu hemijsku zaštitu i odlična je za uzgoj u organskoj proizvodnji.

– U odnosu na ostale sorte, naročito hibridne i prskane, prinos je slabiji. Rodi oko 15 tona godišnje. Višnje nismo tretirali nikakvim zaštitinim sredstvima. Ovo je sorta izuzetno otporna na bolesti, jer je stara i autohtona. Plod je krupan, sočan, jako sladak i tamnocrvene boje – nastavlja naša sagovornica.
Plod feketićke višnje porodica Topalović – Simić iskoristi ceo, što je i bio cilj njihovog projekta.
– Pravimo matični sok, džem i u njih ne dodajemo ništa, ni šećer ni konzervans. Sok se dobija pasiranjem višanja, dakle, višnje ne cedimo, nego ih pasiramo u mašini za pasiranje, tako da je i pulpa u njemu. Sok dalje pasterizujemo na kratko na temperaturi od 78 stepeni Celzijusa, kako bismo sačuvali što više hranjivih sastojaka. Pakujemo ga u Bag in box, takvo pakovanje omogućava duže trajanje soka po otvaranju, jer vazduh ne ulazi u kesu sa sokom – s ponosom ističe Jelena.
Hladno ceđeno ulje iz koštice
Osim soka i džema, iskoristili su i košticu od koje su dobili ulje, primenjivo u kozmetici:
– Nudimo i ulje od koštica višanja koje ima primenu u kozmetici. Ulje cedimo na mašini za hladno ceđenje. Istraživali smo sve moguće dostupne naučne studije i saznali da je odlično za negu suve kože, kože sklone ekcemu, obiluje antioksidansima, vitaminom A i E i ima antitumorna svojstva. Takođe je i jestivo.

Da bi došli do svega toga, Jelena i Vladan neumorno rade u svom višnjiku, dok bake pomažu čuvajući decu.
– U višnjiku radimo suprug i ja, a po potrebi angažujemo radnike kad je berba i proizvodnja. Bake nam mnogo pomažu u periodu berbe i radova, jer ostaju u Beogradu sa decom koja su još uvek mala – zahvalna je Jelena.
Zadovoljna za volanom traktora
Seća se početaka kada im je višnjik bio i posao i kuća. Godinama su spavali u automobilu, kupali se u voćnjaku na 13 stepeni, ali su istrajali i sad vide rezultate.
– Vozim traktor i otresla sam ove godine 650 stabala traktorskom tresačicom! Kako izgleda žena iz Beograda za traktorom? Pa nisam verovala da ću izdržati celu berbu, brali smo i po kiši, pljusku, jakom suncu, ali nije mi bilo teško, jer se meni sviđa ovakav život – dodaje u razgovoru za „Dobro jutro“.
Dok je Jelena osvajala višnjik na traktoru, Vladan je osmislio mašinu za odvajanje koštica.
– Suprug se poprilično namučio da je osmisli, ali je to sam uradio. Kada sve saberemo, dobro je. Uspeli smo da prodaja ide isključivo preko društvenih mreža i preporuke – zadovoljna je Jelena Topalović, Beograđanka na radu u Feketiću.
Piše: Zorica Dragojević