Насловна ВЕСТИ Ćurčijski zanat ume da uđe pod kožu

Ćurčijski zanat ume da uđe pod kožu

353

Porodica Antanasijević iz Zaječara jedina je u gradu i okolini koja se bavi ćurčijskim zanatom. Za razliku od ostalih zanatlija oni imaju naslednika, a svoje proizvode izvoze na tržište Zapadne Evrope i Amerike i ne dozvoljavaju da ćurčijski zanat izumre.

Svakog jutra oko šest časova u porodičnoj manufakturi počinje život iznova. Ne zbog mnogo posla, već, kako reče stari majstor, koža traži tačnost i pažnju.

– To je zanat koji ne može da bude bolji, nikad ne ulazim ni u vatru ni u vodu, ne stojim pored aparata, nisu mi prljave ruke. Ja sam gospodin – kaže ćurčija Vlastimir Antanasijević.

Vlastina supruga Zlata je u penziji, ali je u radnji svakodnevno. U poslu koji je radila 35 godina i danas uživa.

– Ništa mi nije teško, stvarno mi nije teško, jer kad nešto znaš, za kaput, za bundu napraviš džep, rupice, sastaviš, baš ništa nije teško – kaže Zlata i dodaje da imaju mušterija, jer su jedini koji se tim poslom bave u gradu.

Antanasijevići kažu da im je najveće zadovoljstvo što se i njihov sin Nenad, inženjer tehnologije kožarstva, opredelio da nastavi zanat.

– Mama se šali kako su me prvo prepovili u kožu, pa onda u pelenu i tako, i onda to jednostavno uđe u krv. Onda su krenule te neke manifestacije gde smo mi odlazili, bili su to vašari, tata je tu bio iskusan, pametan, pa je malo para davao i meni i pridobi me na taj način. Ja sam posle ušao u posao i tu nema povratka – priča Nenad.

Njegova ćerka Petra kaže da je Nenad srećan dok radi, tako da i ona razmišlja da jednog dana pođe njegovim stopama.

U Zaječarskom muzeju nedavno je priređena izložba kožarskih proizvoda ove porodice.

– To je razlog više da mi kao jedan od identiteta naše lokalne zajednice upravo pružimo podršku održanju ovog ćurčijskog zanata, odnosno veštine i običaja koji se tiču krznara i njihovog umeća – rekao je Bora Dimitrijević, predsednik Nacionalnog komiteta za nematerijalno kulturno nasleđe Srbije.

Prema popisu stanovništva Zaječarske varoši iz 1883. godine, u gradu je bilo 13 ćurčija. Od tada do danas, sa modernim načinom života i svim onim što nam je on doneo, nažalost, knjiga je spala na jedno slovo.

Izvor: RTS

Foto: Pixabay