Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Belgrader – ni čedar ni parmezan, a odličan sir

Belgrader – ni čedar ni parmezan, a odličan sir

259

Veliki kolut sira stoji preda mnom. Na oko lep, okrugao, privukao mi je pažnju između svih proizvoda na tezgi. Iza tezge mladić, možda ima dvadesetak godina, ali raspoložen za priču i objašnjenja.

– To je sir Belgrader, i on je jedinstveni sir po recepturi holandske gaude. Nastao je testiranjem i raznim pokušajima dok nije dobijen željeni ukus. Proizvodimo ga od našeg domaćeg mleka, sa naših farmi i naše mlekare u Čurugu – a sir je, bar ono što smo probali, zaista jedinstven. U nekom momentu mislite da ste probali čedar, dok na samom kraju to prelazi u parmezan, nešto potpuno drugačije.

– Za jedan kilogram sira je potrebno deset litara mleka, što znači da je za ovaj kolut potrebno sto litara mleka, jer dok sazreva on kalira, gubi vodu. Jedan kotur ima osam kilograma, što je standard za sireve – objašnjava ovaj mladi čovek.

– Belgrader sazreva minimum tri meseca, time dostiže minimalni ukus koji može da  se plasira. Imamo i starije sireve koji duže sazrevaju i imaju jači ukus, što je duže sazrevanje to je i ukus jači – osim Belgradera na tezgi su se našla drugačija pakovanja sira, nešto oštrijeg ukusa i malo tvrđi.

– Imamo sir u maslinovom ulju i začinskom bilju, kao belgrader ali je drugačije sazrevao. Istančaniji je, nije imao iste uslove, temperaturu, bio je duže u nekim salamurama, isušeniji je ili manje isušen.

– Sve se radi ručno, a može se jesti uz sve. Belgrader nije konkretno gauda, nije parmezan. Može da se jede na picama, u sendvičima, na burgerima, u pastama, a najbolje je uz neko voće kao što su suve šljive, jabuke i breskve i uz vino i rakiju. Miks kockice su u maslinovom ulju su jače i idu kao snek ili uz vino i rakije – zaključio je mladi proizvođač.

Tekst i foto: Zorica Dragojević