Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Svako „preterivanje s neba“ može da šteti

Svako „preterivanje s neba“ može da šteti

178

Proizvodnja dinja i lubenica na otvorenom polju počinje u drugoj polovini aprila. Taj rok može da bude pomeren i za sam kraj meseca, ako su vremenske prilike nepovoljne. Naime, razvoju vegetacije mogu da smetaju pozni prolećni mrazevi, dugi kišni periodi ili nagli skokovi dnevnih temperatura.

Za nicanje semena najidealnija je temperatura od 12 stepeni. Za iznošenje rasada napolje potrebna je ujednačena temperatura i umerena vlaga. Nikola Pantović, poljoprivrednik iz Radmilovića kod Knića, kaže da uzgoju dinja i lubenica van zaštićenog prostora svako „preterivanje“ s neba može da šteti.

Obrada, đubrenje, zaštita

– Imali smo godina kada su proleća bila izuzetno kišna. Zatim usledi naglo otopljenje i veoma visoke temperature. Nijedan scenario nije dobar za ove kulture, pogotovu za rane sorte koje stižu za branje već polovinom jula. Berba se u tom slučaju odlaže za dve do tri nedelje, ukoliko nema grada i drugih velikih nepogoda – kaže Nikola Pantović.

U optimalnim uslovima seme niče posle desetak dana. Prosečna dubina setve je 5 centimetara. Bilo da se uzgajaju direktnom setvom ili iz rasada, potrebni su odgovarajuća obrada zemljišta, đubrenje i zaštita. Najbolja su ravničarska, plodna zemljišta.

– Najbolje je u jesen obaviti osnovnu obradu i još jedno frezovanje pre same setve, ali laganije, odnosno pliće. Ako sve protekne kako treba, desetak dana posle nicanja potrebno je prvo okopavanje i prihrana. Postoje i drugi načini uzgoja, iz rasada i tada se dinje i lubenice sade na foliji. Ovaj način je povoljniji i nosi manje stresa, nego setva na otvorenom. Na polje se iznosi rasad starosti oko 35 dana. Kvalitetan rasad treba da ima dobro razvijen korenov sistem, kratko, debelo i snažno stablo sa potpuno formiranih 6 do 8 listova. Rana proizvodnja u našim uslovima obavezno podrazumeva uzgoj iz rasada, jer se tako skraćuje vreme za rast na otvorenom i rizik od nepogoda – dodaje naš sagovornik koji uzgaja dinje i lubenice na oko 1,5 hektara.

Izraelska dinja ne puca i dugo može da stoji

U uzgoju treba voditi računa ako je suša, jer u početku rasad se mora zalivati. Sve vreme se vodi računa o zaštiti od bolesti i štetočina. Što se plodoreda tiče, ove kulture ne treba gajiti na zemljištu posle krastavaca, da bi se sprečila gljivična oboljenja.

Prinos dinja i lubenica zavisi, ne samo od agrotehničkih mera, već i od sorte. Iskustva govore da na jednom aru može da rodi od 100 do 200 kilograma lubenica ili od 100 do 400 kilograma dinja.

– Dinja i lubenica vole sunce. Ako je suviše kišno vreme neće napredovati i sazreti kako treba, a zbog velike vlage pojavljuju se bolesti. Moja porodica je nekada gajila stare sorte lubenica. Poslednjih godina gajimo četiri nove sorte – fantazija, karistan, talisman i livija. Pogodnost je što stižu sukcesivno na branje, pa im je sezona zrenja od jula do septembra – kaže Nikola.

Ovaj proizvođač se odlučio za izraelsku dinju. Njena prednost je što ne puca, dugo može da stoji posle branja i dobro podnosi transport. Mana je što je češće napadaju bolesti. U gružanskom kraju lubenice i dinje se gaje na oko 15 hektara

Piše: Biljana Nenković