Imala sam priliku da probam rakiju od karamuta – crnice, kruške koja je karakteristična za područje Republike Srpske. Iako je do nje bila odlična viljamovka, još par flaša raznih kruškovača, ova je svojim mirisom privlačila sa par metara razdaljine. U tom mirisu osetila se nota gnjilog ploda i slatkoće, nekako neobične i potpuno nekarakteristične za sve ostale rakije od kruške. A ukus? Ukus je nešto neverovatno. Prvo se oseti jak ukus kruške, onako kao da je jedete, onda kako klizi niz grlo i dolazi do stomaka osetite alkohol, ali ne previše jak, taman da razgali, da ne peče, već da prija. I bilo bi dobro da je više ima, ali na žalost mnoga stabla su stradala, pokosila ih je do sada nepoznata bolest.
– Problemi su sa dve strane. Jedna je vezana za vremenske uslove i prateće bolesti koje se pojavljuju, a pre ih nije bilo. Drugi veći problem je što su neka sredstva zabranjena. Kad je kruška u pitanju prvo je došlo do izbacivanja mankozeba kao jednog od nužnih kontaktnih fungicida, a onda posle toga, na opšte iznenađenje, izbačeni su i movento (movento) i delegejt (delegate). To su dva ključna preparata za kruškinu buvu – objasnio mi je Dušan Davidović, koji se brine od 50 hektara kruške i kaže da će ova godina proći uz preostale zalihe, a sledeće će biti problem ukoliko se ne nađu neke zamene.

– Šta ćemo i kako ćemo tek ćemo videti. Za ovu godinu smo se obezbedili, imamo još neke zalihe i ove godine neće biti problema. A za narednu godinu ćemo videti šta će da ponude – a bolest koja se pojavila uništila je mlade zasade karamuta, ostala su stara stabla. Koliko će i ona roditi, pitanje je.
– Pojavilo se nešto na prvi pogled slično erviniji, ali nije ervinija. Neka je bakterioza u pitanju, nisam pronašao podatak, ali neka bakterija koja dovodi do sušenja grančica, a nekad i celog stabla. Posebno je stradao karamut. Dosad je, do pojave ove bolesti, bila otpornija od ostalih sorti. Međutim, sad je bio pomor stabala, pogotovo mlađih. Starija stabla se nadam da će preživeti, a mlađa su najvećim delom stradala. Kad skrešete stablo i vidite da je dve trećine stabla propalo, nema tu onda ništa – kaže Davidović, naglašavajući da od kada zna za sebe zna i za, već pomenutu, rakiju od karamuta.
– Od kad znam za sebe znam i za rakiju od karamuta. To je naš narod ranije pravio na pedeset stepeni. Naravno tu je bilo i prvenca, rakija od koje kad popijete čašicu stresete se. Međutim, kad se pravi kao sada na 42 stepena onda je sasvim druga priča. Ova kruška je jako aromatična, nema puno šećera i u nekom tradicionalnom pečenju bez enzimacije ona neće dati puno, nekih pet do šest litara od sto kilograma ploda – a rakija se peče kad kruška ugnjili i opadne. Sa tih starih stabala je teško brati jer su ogromna, tako da se čeka i skupljaju plodovi sa zemlje.
– Nije toliko suva kad ugnjili. Kad postane smeđa onda je sočna i malo skuplja usta. Čeka se da kruška ugnjili, skupi se i melje. Uz enzimaciju, što je sad standardna procedura, se može dobiti više, može da se dobije deset do dvanaest litara. Problem je branja, to su velika stabla i onda ljudi čekaju da kruška opadne. U mladim zasadima je moglo da se bere ali je smanjen prinos po stablu. Karakteristična je i teška rakija. Nije rakija za napijanje, to je rakija za popiti čašu do dve – zaključio je Dušan Davidović, a to mogu da potvrdim. Jedna je odlična, dve taman. Više bi bilo previše.
Tekst i foto: Zorica Dragojević
Kako se orezuje karamut
– Način orezivanja je sličniji rezidbi junske lepotice, konferansa. Potreban je veći razmak između grana, jer grana nikad neće dati na toj jednoj grani rod, nego mora da izađe drugi red, pa treći red grana i tek onda daju pupoljak. Jako je teško kontrolisati u malom razmaku, ne može se saditi. Roda nema pre četvrte ili pete godine, ozbiljan rod je od sedme godine pa nadalje. Rodnost zavisi od stabla do stabla. Neko rodi i do tonu, tonu ipo, a naredne godine ništa. Ja sam na nekih pet stabala koje imam u voćnjaku u niskom uzgoju, kao što se radi viljamovka, na razmaku od dva metra imao 250 kilograma. Znači pedesetak po stablu. Po meni je najbolji razmak 6 h 4 metra da bi imala prostora, jer ona ide u širinu – rekao je Dušan Davidović koji na svom imanju ima hektar pod kruškom.
Foto: Neskovic Dejan – wikipedia to Commons., CC BY 3.0 rs