Prvi je prvi dan Čiste nedelje. Pošto su uoči ovog dana bile poklade, to se izjutra čisti posuđe od masnoće. Istog jutra počisti se kuća, smetlište se baci na tuđe zemljište, da bi se s njim odnela i kućna nečistoća; u povratku se ne osvrće. Bunjišta se pale protivu gamadi, a zapaljena krpa obnosi oko kuće, da se oteraju zmije. Muškarci se šišaju i briju. Obavezno je kupanje, jer ko je čist ovoga dana, biće čist preko cele godine. Na vratima kučkih kuća osvane ravnokraki krst nalepljen od testa. Žene kazuju svojoj deci da je krst napravila Baba Korizma, koja pazi na decu da se ne omrse uz post. Prvi posetilac kuće naziva se „kvočka“. U selima s-z Bosne „kvočku“ posade na slamu pored ognjišta, časti se zagrejanom rakijom i preda pogača. Žene zapajaju vinom decu pomoću korube od jajeta, a odrasli iz njih piju vodu, da ne bi dobili gušobolju. Kosti od kokoške za pokladnu večeru vežu se o verige, pa se istucaju i daju stoci uz drugu hranu. Svi započeti radovi ovoga dana biće napredni. Ljudi odlaze na njive i bace pregršt žita, da bi usev bio čist (bez korova), a u vinogradu se obreže čokot, da bi grožđe bilo čisto. Ženskinje ne prede; ne obeduje se kašikom, da vrane ne jedu kukuruz; okušaju se kuvane koprive zbog zdravlja; mnoge starije ličnosti jednoniče. Ništa se ne izdaje iz kuće. Trgovci ne daju robu na „veresiju“ (poček). U nekoliko sela leskovačkog Pomoravlja psi se ne hrane, da ne bi pobesneli, a u selu Bogojevcu dečaci ih tuku i progone (v. Todorova subota).
Izvor: Srpski mitološki rečnik