OBAVEZNI DODATAK SUPAMA I ČORBAMA IMA I DRUGE NAMENE
Peršun je poznat kao povrće koje se dodaje u supe i čorbe i retke su bašte u kojima ne zauzima makar jednu – dve leje. Seje se čak i u saksije i žandinjere koje se drže na prozorskim daskama ili terasama. Zna se i to da peršun nije samo povrtarska, nego i začinska i lekovita biljka.
Peršun je dragocena sirovina za industriju, što omogućava njegovu proizvodnju bez prekida. Gajenjem lekovitog bilja postiže se ujednačen kvalitet i sigurna količina sirovine i omogućuje se poštovanje ugovorenih rokova, što svakako predstavlja veliku prednost u odnosu na sakupljanje biljaka iz prirode. Kako poslednjih godina potražnja lekovitog bilja pokazuje rast na svetskom tržištu, značaj gajenja ove biljke na našim njivama postaje sve veći.
Korenaš i lišćar
Peršun (Petroselinum sativum Hoff.) je dvogodišnja biljka iz porodice štitonoša. Postoji veliki broj varijeteta i formi koje se gaje, ali najvažnija su dva varijeteta i to: korenaš (Petroselinum. s. var. Tuberosum) i lišćar (Petroselinium s. var. foliosum). U našoj zemlji peršun korenaš se gaji kao povrće, a lišćar kao začinska, aromatična i lekovita biljka. Lišće i seme peršuna se koriste za pripremu diuretičnih čajeva kao i za dobijanje etarskog ulja koje je važan proizvod za farmaceutsku i prehrambenu industriju.

Kao lekovita biljka gaji se isto kao povrće. U prvoj godini razvija rozetu lišća koje se bere (kosi) u više navrata. U drugoj godini obrazuje cvetonosno stablo i donosi plodove. U svakom plodu razviju se dve semenke. Plodovi se koriste u pripremi čajeva, a i kao sirovina za proizvodnju etarskog ulja kojeg ima od 3 do 7%. Koren peršuna se takođe može koristiti za proizvodnju ulja, kojeg sadrži samo oko 0,1%.
Peršun je biljka umerenog podneblja. Ne podnosi dugotrajnu sušu, a na visoke temperature je značajno otporniji. Za klijanje semena dovoljna mu je temperatura od 2 do 3 Celzijusova stepena, a to omogućuje ranu setvu. Na mrazeve je otporan te normalno prezimljuje na parceli. Za gajenje peršuna potrebno je obezbediti plodno, rastresito, pravo baštensko zemljište.
Razmnožava se semenom i to direktnom setvom, ne preko rasada. Seje se na dobro pripremljeno i poravnato zemljište, na međurednom rastojanju od 25 cm sejalicama za pšenicu, tako što se zatvori svaka druga baterija. Dubina setve treba da bude 1 do 2 cm. Seje se u prvoj nedelji poljskih radova, a najkasnije do kraja marta. Niče za 15 do 20 dana, a za setvu jednog hektara potrebno je 8 do 12 kg semena.
Broj berbi zavisi od navodnjavanja
Ukoliko se gaji isključivo radi proizvodnje etarskog ulja, može se sejati krajem avgusta ali tada se mora obezbediti navodnjavanje. U tom slučaju biljke će se dovoljno razviti i ojačati da uspešno prezime i naredne godine donesu seme.
Nega useva peršuna se sastoji u okopavanju, kultiviranju, prihranjivanju i navodnjavanju.

Listovi se beru čim biljke razviju 10 do 15 listova, što vremenski pada u drugoj polovini maja ili početkom juna. Broj berbi listova u prvoj godini gajenja zavisi od navodnjavanja. U suvom ratarenju ostvare se tri do četiri berbe, a u uslovima navodnjavanja i do 6. Obrano lišće se prvo opere pod mlazom tekuće vode, a onda se suši u termičkim sušarama. Za jedan kg suvog lišća potrebno je 8 do 10 kg svežeg.
U drugoj godini gajenja može se obaviti jedna berba lišća i to pre nego što počne razvoj cvetonosnih stabljika, što se dešava obično početkom maja. Posle ove berbe nastavlja se zalivanje i okopavanje. Kada se proizvodi etarsko ulje, onda se to čini iz čitavog nadzemnog dela i to u fazi kada su plodovi na prvim štitovima delimično sazreli (u voštanoj zrelosti), a istovremeno na biljci ima i zelenih, pa čak i štitova s cvetovima. Vremenski, to se dešava tokom avgusta. U prvoj godini peršun daje prinos od 2.500 do 4.000 kg/ha suvog lišća. U drugoj godini 20.000 do 25.000 kg/ha sirove mase (stabljika, lišća, cvasti i plodova). Iz nadzemnog dela (herba) destilacijom u drugoj godini dobija se 50 do 70 kg/ha etarskog ulja.
Piše: Dipl. inž. Marija Janjić