Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Bez vetrozaštite se više ne može

Bez vetrozaštite se više ne može

651

Do sada su olujni vetrovi bili retkost, ali se u poslednje vreme događa da opustoše velike plantaže, počupaju drveće iz korena ili polome zasade, poruše protivgradnu konstrukciju i naprave velike štete. Jasno je da se vreme menja i da će takvi udari biti sve češći. Ostaje pitanje kako zaštititi voćnjake?

Neuobičajeno jaki vetrovi, naročito na području Vojvodine, ali i u drugim delovima naše zemlje prave izuzetno velike štete. Pored loma stabala, neretko stradaju i sistemi za zaštitu od grada. Štete nevidljive golim okom su često još veće i duže traju, ponekad i do kraja eksploatacionog veka zasada. Očituju se u kidanju korenovog sistema, oštećivanju mesta kalemljenja, a samim tim i sprovodnog tkiva. Zato voćke zaostaju u porastu, neredovno ili umanjeno plodonose, daju sitnije plodove slabijeg kvaliteta…

Odbrana i od erozije i „suvog grada“

Zbog toga je planiranje i podizanje vetrozaštitnih pojaseva od ogromnog značaja za voćarsku, ali i poljoprivrednu proizvodnju u celini. Njihova prevashodna uloga je u odbijanju i smanjenju brzine udara vetra, ali imaju uticaj i na mikroklimu koji se ogleda i u povećanju ili smanjenju temperature i povećanju ili smanjenju vlažnosti vazduha i zemljišta, usled umanjenog kretanja vazduha.

Brojne studije ukazuju i na druge korisne efekte vetrozaštitnih pojaseva, na smanjenje erozije zemljišta, stvaranje boljih uslova za let pčela i drugih insekata oprašivača, smanjenje rasipanja pesticida i njihov bolji učinak i uopšte, na povećanje prinosa i ekonomske koristi za proizvođače. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da vetrozaštitni pojasevi umanjuju i štetno dejstvo sve više prisutnih toplih vetrova sa efektom „suvog grada” koji biljke uvode u stanje dužeg fiziološkog stresa.

Prilikom planiranja vetrozaštitnih pojaseva valja imati pred sobom kartu koja daje uvid u reljef, pravac kretanja jačih vetrova i njihovu brzinu. Na osnovu tih elemenata planiraju se osnovni vetrozaštitni pojasevi, mesto njihovog podizanja i pravac pružanja. Istovremeno se određuju i pravci postavljanja unutrašnjih vetrozaštitnih linija, koje treba da upotpune zaštitu. Pravilo je da se vetrozaštitni pojasevi postavljaju upravno – direktno na pravac kretanja dominantnih vetrova. Pritom treba imati u vidu dužinu prostora koji može efikasno da štiti vetrozaštitni pojas. Vazdušna masa, nailazeći na otpor vetrozašte, manjim delom se probija kroz krošnje stabala unutar pojasa, a najvećim delom se podiže i prebacuje preko pojasa.

Kod bržih vetrova veći učinak

Vetrozaštitni pojas se mora postaviti na dovoljnu udaljenost od voćnjaka da ne bi zasenjivao voćke, a samim tim uticao i na slabiji prinos i kvalitet plodova u voćnjaku koji se štiti. Rastojanje od prvih redova voćnjaka zavisi od pravca duvanja dominantnog vetra. Ukoliko je vetar u pravcu istok-zapad, potrebno je ostaviti veće rastojanje, 15 do 20 m. Manja udaljenost od prvog reda je potrebna ukoliko je pravac vetra sever-jug, kada se ostavlja desetak metara. Ovakvi razmaci utiču na povećanje zone koja se ne koristi za sadnju voćaka i samim tim i na manji broj stabala po jedinici površine. Bez obzira na to, korist od zaštitnih pojaseva je višestruka i ne treba dovoditi u pitanje njihovu svrsishodnost.

Ukoliko je veća brzina vetra, utoliko je veća efikasnost zaštitnog pojasa, a to potvrđuju praktična iskustva koja navode naši stariji autori poput Lučića i saradnika. Oni govore o efikasnosti vetrozaštitnog pojasa od breze visoke 17 m. Pri početnoj brzini od 2,5 – 3,0 m/s zaštitni pojas je smanjio brzinu vetra za 20 %, a pri 6 m/s za 30 %. Zaštitni pojas se može smatrati efikasnim ukoliko deluje tako da se brzina vetra umanji za približno 1/3, dok je u slučajevima kada je pojas neprobojan, dužina prostora koji štiti manja.

Ako je slabljenje brzine vetra veliko (do 75 %), širina zaštićene površine je mala (50 do 60 m), a pri smanjenju brzine vetra za 35 %, širina zaštićene površine se kreće od 200 do 500 m, što u velikoj meri zavisi i od reljefa zemljišta. Zbog toga je konstrukcija vetrozaštitnog pojasa vrlo značajan faktor pri čemu je potrebno maksimalizovati efektivnu štićenu površinu.

Nakon udara u zaštitni pojas, snaga vetra prelazi preko voćnjaka, ponovo se spušta na izvesnoj udaljenosti od pojasa i nastavlja kretanje u istom smeru. Dužina prostora koji se efikasno štiti najviše zavisi od visine stabala u pojasu, brzine vetra i konstrukcije pojasa. Podaci iz literature o dužini prostora (P) koji je efikasno zaštićen, zavisno od visine pojasa (h), dosta su različiti. Ta zaštićena dužina je od 20, 40 pa i do 80 puta veća od visine zaštitnog pojasa. Ova pravila važe i za male, i za velike voćnjake, uz opasku da je ulog, odnosno ozbiljnost pri planiranju i podizanju vetrozaštitnog pojasa proporcionalna veličini plantaže. Bitno je da vetrozaštitni pojas sačinjavaju stabla i rastinje koji su već prisutni i adaptirani u okruženju u kojem se podiže voćnjak.

Sadnja vetrozaštitnih pojaseva se obavlja u periodu mirovanja vegetacije, izuzev ukoliko se radi o kontejnerskim sadnicama, koje se mogu saditi tokom čitave godine. Priprema zemljišta za sadnju se obavlja po istim principima kao pri sadnji voća, a posađene biljne vrste se moraju negovati u minimalnom periodu od 3 do 5 godina. Posebno je bitna borba protiv korova, sve do momenta dok se ne uspostavi normalna travna vegetacija. Takođe, tretmani protiv štetnih insekata moraju biti redovni kao i održavanje povoljne vlažnosti zemljišta u kojem je zaštitni pojas posađen.