U celoj Srbiji jedan od vodećih problema u poljoprivrednoj proizvodnji je opadanje sadržaja organske materije u zemljištu. Našoj zemlji, a naročito Vojvodini, preti velika opasnost od trajnog osiromašenja zemljišta, što bi imalo nesagledive posledice. Krajnji je momenat da se započne rešavanje ovog problema i reaguje brzo i adekvatno.
Opadanje sadržaja organske materije u zemljištu nije tako nagla pojava koja u kratkom vremenskom roku ostavlja jasno vidljive posledice (kao npr, poplave i erozije), već traje dugo i zbog toga je možemo nazvati „tihim ubicom“. Istorijski gledano, oko 75 odsto zemljišta u Vojvodini pokriveno je černozemom i ritskom crnicom i karakteriše ih visok sadržaj organske materije sa više od 5 odsto humusa. Danas takvog zemljišta ima svega na 1 odsto površina.
U proseku, sadržaj humusa trenutno je oko 3 odsto, što je na samoj granici. To znači da je plodnost zemljišta na većini parcela loša i da već sada postoji velik problem. Uzrok ovakve degradacije je prevenstveno to što se na našim njivama već decenijama ne upotrebljava stajnjak kao organsko đubrivo. Upotreba mineralnog đubriva je dominantna, osetan je pad prinosa, žetveni ostaci masovno se pale ili odnose s parcela i na taj način se organska materija više iznosi nego što se unosi.
Svake četvrte godine trebalo bi primeniti 40 tona stajskog đubriva po jednom hektaru, a mi te količine nemamo. Svedoci smo da od devedesetih godina prošlog veka strmoglavo opada stočni fond, a samim tim i količina stajnjaka. Da bismo mogli da imamo pravilno i prirodno đubrenje svake četvrte godine, neophodna su dva uslovna grla stoke po hektaru, a imamo 0,3. Činjenica je da ni u dužem narednom periodu nećemo imati dovoljne količine stajnjaka.
Savet ratarima je da nikako ne pale žetvene ostatke, već da ih obavezno zaoravaju, jer to je najjednostavniji način da doprinesu očuvanju organske materije u zemljištu.
Đubrenje stajnjakom je osnovno, ali postoje i druge aletrnativne mere, kao što su korišćenje nusproizvoda iz prehrambene industrije, korišćenje kompostiranog organskog otpada, zelenišno đubrenje (gajenje i zaoravanje leguminoznih biljaka radi povećanja sadržaja organske materije) itd.
Analiza plodnosti zemljišta jedan je od najvažnijih segemenata poljoprivredne proizvodnje – reč je o ključnom postupku i osnovi bez koje se nijedna biljna proizvodnja ne može započeti, jer se u praksi pokazalo da su mnogi višegodišnji zasadi propadali zbog toga što prethodno nije utvrđeno kakav je hemijski sastav zemljišta i da li te biljne vrste mogu uopšte tu da uspevaju.
Ljudi izdvoje ogroman novac za investiciju, kupe zemlju, obezbede sadnice, agrotehniku, sade višegodišnje zasade, a ne urade analizu zemljišta koja košta oko 200 dinara po hektaru godišnje. U skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu obaveza da se analiza zemljišta radi svake pete godine.
